Prenosimo

Novi hrvatski Pravednici među narodima: Drago i Dragica Šmidlehner iz Ludbrega

Autor : Milivoj Dretar dana 15.4.2012.

.... Ni kvislinška NDH nije odstupala od svojeg uzora 3. Reicha. Progoni Židova počeli su odmah u travnju. O situaciji koja je nastala u našoj Velikoj župi Zagorje govore kasniji izvještaji Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina: “…U Varaždinu je inicijator i organizator hapšenja bio neki Grögl (polužidov po majci). Gotovo su svi otpremljeni u logore, a bogatu imovinu su ustaše odmah opljačkali, ne ostavivši gotovo ništa za sobom. Ostalo je tek desetak Židova koji su potjecali iz mješovitih brakova ili su bili u braku s arijevcima i imali arijsku djecu … Kratko iza događaja u Varaždinu, slijedi jednako takovo masovno odvođenje čitavih židovskih porodica iz Ludbrega, Koprivnice, Bjelovara, Karlovca …” No, i u tim strašnim vremenima bilo je ljudi koji nisu marili za zabrane, protužidovske odredbe i naredbe.

Dan Flesch rođen je 1936. godine i živio je u Zagrebu sa svojim roditeljima Juliškom i Matijom kao i sa sestrom Dinom, rođenom 1941. Danovi roditelji bili su bogati ljudi. Nekoliko mjeseci nakon što je rat, saznali su da su na popisu Židova koje će odvesti u logor.

 Nema točnih podataka o tome što se dogodilo toga dana, ali se zna da su roditelji lijepo obukli djecu i izveli ih pred kuću. Danu su rekli da pričuva malu sestricu dok se oni ne vrate, a onda su sjeli u automobil koji ih je čekao i otišli. Nikada više nisu se vratili. Mnogo godina nakon rata saznalo se da je Juliška Flesch ubijena u Staroj Gradišci, a njezin suprug Matija u Jasenovcu.

Uplakani Dan je čekao roditelje, a kada je shvatio da se neće vratiti otišao je susjedima koji su oboje djece odveli u crkvu. Nakon nekoliko dana provedenih na Kaptolu, Nadbiskupija je pronašla udomiteljske obitelji. To su bile dvije seoske obitelji iz Selnika kod Ludbrega koje su prihvatile djecu. Drago i Draga Šmidlehner, bračni par u četrdesetim godinama bez djece, prihvatili su Dana. Prema njemu su se odnosili kao prema svom djetetu i on ih je do kraja života doživljavao kao svoje roditelje. ...

.... Dan je znao da njegova sestrica živi u istom selu u drugoj obitelji i da joj je dobro. Selnik je u toku rata nekoliko puta prošao iz ruka Nijemaca i ustaša u ruke partizana i obrnuto. No, iako je cijelo selo znalo da je bio židovski dječak, Dana nitko nije odao. Da su Nijemci saznali za njega, stradali bi i on i Šmidlehnerovi.

Drago i Dragica Šmidlehner, Selnik, oko 1945. godine

Nakon rata Danov i Dinin ujak je došao i želio povesti djecu sa sobom. Dan se u početku protivio jer se u selu osjećao kao kod kuće i ujaku je dugo trebalo da ga nagovori.

Ujak ga je poslao u židovsko sirotište u Beogradu, a Dina je otišla obitelji Adamović, rođacima s očeve strane koji su živjeli u Rumi. Oboje djece emigriralo je 1949. u Izrael u sklopu programa omladinskog useljavanja i odgojeni su u kibucima.

Dan nije imao nikakvih kontakata sa svojim spasiocima sve do 1990. godine kada je sa suprugom doputovao u Selnik i predstavio se kao Danko Flesch prvoj osobi koju je sreo i koja ga je odmah prepoznala. Stanovnici sela došli su vidjeti Dana; neki su ga se sjećali.

Odveli su ga Dragi Šmidlehner u Hrastovsko (u kojem je tada živjela) koja je tada već bila udovica. Susret je bio izuzetno emotivan. U selu je proveo nekoliko sati i to mu je bio jedini susret sa svojom spasiteljicom jer je Draga preminula godinu dana kasnije. Tijekom te posljednje godine života Dan joj je poslao nekoliko paketa i nešto novaca.

2000. godine Dan Shelef dao je detaljan intervju za arhiv Yad Vashema. Tu je opisao svoje djetinjstvo, kako je ostao bez roditelja, kako je proživio rat u Selniku. O Hrvatskoj i Ludbregu imao je samo najbolje riječi. Pred kraj svog života zamolio je svoju sestru Dinu da pokrene postupak proglašenja „Pravednika među narodima“ za njegove spasitelje. ...

Na prekrasnoj svečanosti u Gradskoj vijećnici u Ludbregu 14. ožujka 2012. Nj. E. Yossi Amrani, veleposlanik Države Izrael uručio je priznanje potomcima Ivici i Marijanu Šmidlehner.