Ma koliko sam puta bila na groblju u Đakovu
gdje su pokopane nedužne žrtve logora,
uvijek sam potresena,
možda čak i svaki puta sve više
jer su grobovi zapušteniji,
a nas koji se sjećamo, je sve manje.
Židovska općina Osijek koja brine o groblju i opet nas je dirnula svojom gostoljubivošću- od domaćih kolača vrijedne ženske sekcije do izvrsnog ručka i prijateljske i tople atmosfere druženja.
Od toga je odudarala nova ploča postavljena na mjestu gdje je nekada bio logor ( stari mlin) Đakovo a danas se nalazi benzinska pumpa.
Đakovo je ne samo komemoracija to je i dokaz života naše zajednice iz Sarajeva,Beograda, Zagreba, Subotice, Niša itd- koju ne mogu razdvojiti granice a ujedinjuje eto sjećanje na Holokaust.
NADAJMO SE DA ĆE KONAČNO I ZAGREB ORGANIZIRATI NAšE DRUŽENJE A NE SAMO OSTALE ZAJEDNICE