Najprije smo slavili zajedno sa Domom Lavoslav Schwarz, gdje su naši stari prijatelji (kojih je svaki puta sve manje), svečano odjeveni , u okićenoj sali, uz odličnu večeru, saslušali predavanje i molitvu, te na kraju "puhanje" u rog našeg rabina Luciana Moše Prelevića.

Zatim smo se,  po strašnom pljusku i uz tutnjavu gromova ( vjerojatno zato što ranije napuštamo dom) preselili u Općinu u Palmotićevoj,  koja je bila prepuna "od podruma do tavana".

Nakon službe u sinagogi , ponovno smo  slušali rabina  koji je dan započeo u vrtiću, zatim u Domu, pa omladini,  pa "geri klubu" i konačno je  u "zanosu" govorio malo hrvatski, malo engleski, malo hebrejski , pa puhao  u rog, ali isplatilo se čekati na  večeru - naše su domaćice nenadmašive 

Tek kada se sakupimo vidimo kako smo jedna velika obitelj, tu su generacije, tu su naša djeca, unuci pa i praunuci...

Samo na II. katu sakupilo  se pedesetak  naših "mladih" - neki već i bradati, pomalo trbušasti, drugi nosaju svoju dječicu, a treći se drže za ruke ..

Ako će se godina poznati po njenom početku- zaista su nam dobri izgledi.