Ovo je izvanredno razmišljanje i analiziranje sadašnje situacije u svjetskom Židovstvu - Izraelu i dijaspori. Zbog toga, u slobodnom prijevodu, članak nudimo čitaocima, a na kraju prilažemo i original iz Jerusalem Posta (22.09.2010) koji je napisala Tzipi Livi, vođa opozicije u Izraelu i predsjednica Kadime.
U tom članku Livi naglašava potrebu jedinstva Izraela i dijaspore - ne samo u vremenu kriza i opasnosti.
U susretu s mladima iz dijaspore, Livi je bila iznenađena činjenicom da za njih Izrael više ne predstavlja isti izvor ponosa i inspiracija, kao za njihove roditelje i kako zapravo uloga Izraela u njihovom životu "erodira". Mladi Židovi sada žive u uspješnim organizacijama , u državama koje su prihvatile multikulturalizam i poštuju religiozna i manjinska prava.
Zbog toga mnogi više ne osjećaju Izrael kao spas ili uzor svog identiteta, oni osjećaju da se njihova lojalnost Izraelu uvijek očekuje kao gotova činjenica , ali se njihovi glasovi i njihove brige u Izraelu ne slušaju.
Livi također analizira Izrael, u kojemu se identitet polarizira na : sekularni okupljen oko služenja armije i hebrejskog jezika i na rastuću ortodoksnu ili Haredi egzistenciju. U takvoj situaciji jedinstvo je u pitanju, što treba zabrinuti sve koji se brinu za budućnost židovskog naroda. To ne samo da prijeti fragmentaciji, nego stavlja židovske zajednice, ovdje i u dijaspori, u radikalno različitu situaciju i oslabljuje obje zajednice.
Židovska država treba stoga dramatično promijeniti svoju ulogu u židovskom životu i prirodu odnosa između Izraela i svjetskog židovstva , koje treba graditi na četiri osnovna principa:
Prvo, ako Izrael želi realizirati svoju misiju kao nacionalni dom židovskog naroda, onda se tako treba i ponašati, i mora naći načina da pruži dobrodošlicu ( a ne odbijati) Židove bez obzira na njihovo mišljenje ili struje u judaizmu. Treba prihvatiti inkluzivni i pluralistički program koji poštuje našu tradiciju bez negiranja prava na različitost. Izrael treba slušati , konzultirati i uzeti u obzir i interese Židova u svijetu.
Drugo, odnos između Izraela i Židova "u svijetu" ne smije biti osnovan na "Shlilat hagola (negiranju dijaspore), ali ni na krivom mišljenju da Izrael nije više centar židovskog života. Prvi puta nakon babilonske ere, Židovi žive u naprednim zajednicama i u svojoj staroj domovini i izvan nje. Odnos između tih zajednica treba ih osnažiti , ali ne smije biti hijerarhični.
Kao cionisti mi trebamo nastaviti poticati aliju, ali mi također imamo vitalni interes za napredak i dobrobit zajednica u dijaspori. Ali , i dijaspora Židovi su važni za Izraelski uspjeh i prosperitet. To nije samo zbog toga što Izrael treba biti uvijek mjesto kamo će doći izbjeglice , ako to zatrebaju,.To je također zato što Izrael svojim ponovnim rođenjem i postojanjem daje našem narodu suverenitet i kolektivno pravo na svoje samo-određenje i daje mogućnost za židovsku kreativnost i angažiranost u svijetu.
Treće, ako želimo ostvariti zajedničke ciljeve i pripadnost, mora postojati i mogućnost za židovski odgovorni kriticizam Izraelske politike , čak i od strane "prekomorskih" krajeva, bez da se kritike smatraju aktom izdaje.
Izjednačavanje potpore Izraelu sa potporom politici bilo koje njegove vlade je rizik da Židovi moraju biraju između odanosti Izraelu i svog osobnog stajališta. Izrael ima sigurnu u jaku demokraciju i sposoban je izdržati i takve vrste kritika.
U isto vrijeme , onaj koji kritizira "u obitelji", ali i oni koji kritiziraju bez "ljubavi", imaju i odgovornosti. Moraju biti svjesni činjenice da njihov kriticizam može biti iskorišten u druge svrhe od strane izraelskih neprijatelja i prema tome moraju oblikovati svoju kritiku u odgovarajućem kontekstu i obliku . Također moraju pokazati senzitivnost za krucijalne dileme i napetosti u kojima Izrael djeluje i ne smiju postati žrtve dvostrukih standarda, koji često karakteriziraju kritike.
Četvrto, i najvažnije . Dok je Izrael , na mnoge načine, realizirao cionističku viziju stvaranja židovske države, mi tek moramo uspjeti stvoriti i židovsko društvo. Pod time ja ne mislim teokratsko društvo bazirano na Tori. Ja mislim na društvo koje je inspiriramo židovskim vrijednostima, tradicijom i iskustvom- društvo koje je izvor identiteta, kulture i spirtualnog rasta za Židove u svijetu , koje je izvor liderstva i moralnog primjera za svijet u cjelini.
U društvu koje odgovara na pitanja koja smo postavili i kojemu doprinosimo, ne zbog prijetnji neprijatelja koji nas žele delegitimizirati, nego zbog toga što smo to dužni samim sebima i našoj djeci. To nije samo projekt za one koji žive u Izraelu, već je to projekt za sve Židove u svijetu.- to je odgovornost koju obje zajednice dijele i nijedna ne može odbaciti.
1897, na prvom cionističkom kongresu u Baselu, većina je židovskog naroda bila sposobna da se ujedini oko osnovne ideje, koja je promjenila židovsku povijest- čudesno ponovno rođenje države za židovski narod u njegovoj staroj domovini.
Vrijeme je da uspostavimo novu židovsku "konverzaciju" sa istim revolucionarnim žarom, konverzaciju koja prepoznaje da Izrael i svjetsko Židovstvo zajedno pišu novo poglavlje u židovskoj povijesti.
U našoj je moći i našoj odgovornosti da stvorimo takvu konverzaciju i artikuliramo novu cionističku viziju ,koja će priječi preko političkih razlika i dati jedinstvo i vitalnost Židovskom narodu , njegovim vrijednostima i potencijalu.