Doseljavanje

U popisu stanovništva 1857.  godine u Vinkovcima nema Židova ( tada su Vinkovci još dio Vojne Krajine) , dobivali bi samo dozvolu da dolaze na sajmove.

Ne zna se kada se doselio prvi Židov u Vinkovce. Prema Eventovu među prvim Židovima bio je Ignac Gross , koji je već 1866. otvorio svoj dućan u gradu.  Prema istim izvorima Jakov  Schlessingernger je osnovao mlin za brašno,  a njegov brat bio je krojač, te se cijela  obitelj veoma razgranala.

Useljavanje Židova u Vinkovce osobito s epovećalo nakon ukidannja Vojne granice (1882), i odluke Hrvatskog sabora 1873. o ravnopravnosti "sljednika izraelitičke vjere" vjerskih, političkih i građanskih.

U Vinkovce su se uglavnom useljavali aškenaški Židovi iz područja  Austro-Ugarske, a govorili su njemački i mađarski, ali su službenici židovske općine , prema Statutu , morali poznavati i hrvatski jezik. Broj Židova se povećao i početkom 1919. godine kada su pristigle židovske izbjeglice iz Poljske, Mađarske i Rumunjske. Jedan od njih, Margolius Pollak iz Poljske, postao je vjeroučiteljem.

Među prvim  useljenicima su obitelji:  Epstein, Goldstein i Gross  zatim Lederer, Stein ( pekar), Engel, Lang, Miškolci (Miskolczy), Breslauer, Borovitz i Augenfeld.  Bili su uglavnom zanatlije - kožari, stolari, bojadisari,  a bilo je i liječnika i advokata.  U okolnim selima Židovi su držali gostionice i bili su mesari.

U popisu stanovništva 1880. u vinkovačkom kotaru već ima 421 Židov, a godine 1910. 759 Židova.   Krajem 19.stoljeća (Tomo Šalić,2002) su se u Vinkovce uselile slijedeće aškenaške obitelji:

Abracham, Baum,Beck,Bernfest, Bier, Blum, Blumenstock, Bonyhad,Borovitz,Bresslauer,Deutsch, Ehrenfreund, Engel, Epstein,
Fleishhacker, Flesh, Frank, Franz, Fuchs, Fuhrman, Goldstein, Griesz, Gross, Grunberger, Grunfeld, Guttmann, Hahn, Herzog, Hesz, Hirschberger, Hirth, Hoffmann,Justus, Kaiser,Kanitz ,Kerschner,Klein, Kohn,Korn,Kumelberg,Lang,Lašitz,Lederer,Lowenberg, Lowi,Lowinger,Majer,Marberger,Marton,Milhofer,Neuman,Palacsek, Podvinetz,Pollak, Reich, Reiter, Rosenberg, Roth, Rubinfeld, Schlessinger, Schon, Schwarz, Sonnenfeld,Spitzer, Stein, Stock, Šulman, Turkl, Weinberger, Weiss, Wiener.

(Nažalost nismo mogli napisati preglašena slova u imenima

U Vinkovcima 1921. godine ima 748 Židova (u kotaru samo 77). Prema Almanahu iz 1929/1930 godine vinkovačka židovska općina broji 227 članova i 995 «duša». U tu brojku su vjerojatno uključeni Židovi iz okolnih mjesta.

Židovi iz okolnih mjesta: Mikanovaca, Ivankova, Cerne, Gradišča, i Županje  ali i okolnih sela Babine Grede, Rajevo selo, Gunja, Drenovci, Rabonja i Otok pripadali su vinkovačkoj židovskoj općini i bili uključeni u njene aktivnosti. Djeca su dolazila na vjeronauk (bila je i vjerska škola Talmud-Tora), kasnije su išli u Vinkovcima u gimnaziju ili trgovačku školu. Za siromašne đake i one koji su dolazili iz okolnih mjesta organizirao se besplatni ručak u židovskim obiteljima (tzv.Tagessen).

Prema sjećanju dr. Lavoslava Kadelburga , pri završetku I. Svjetskog rata, broj Židova u gradu se naglo povećao, jer su se doselili Židovi iz okolnih mjesta. To su uglavnom bili seoski trgovci čije su radnje bile opljačkane i kuće spaljene.  Postoje podaci da su Židovi organizirali i samoodbranu od tzv. Zelenog kadra.        

Židovska općina, groblje, sinagoga

Židovska općina je osnovana 1873.godine ( 1870 u Vinkovcima ima 10 židovskih obitelji). Prvi predsjednik bio je  dr. Hugo Blum. Predsjednik židovske općine, poslije I. Svjetskog rata, bio je dr. Armin Lederer, a kasnije (sve do 1941.) dr. Ignjat Lang. Godine 1929. predsjednik je bio Alfred Mogan, tajnik Margolius Pollak, blagajnik Mavro Augenfeld. Od 1872. godine  matične knjige se vode na hrvatskom jeziku.

Groblje je bilo osnovano oko 1870. godine, a o njemu se brinula Hevra Kadiša. Predsjednik Hevre Kadiše (1929) bio je Aleksa Pollak, potpredsjednik Vilim Schlesinger i blagajnik Abraham Hirschfeld.
   

Groblje u Vinkovcima      

Prva sinagoga, mikve i stan za rabina izgrađeni su . 1863.godine, u «Švabića sokaku».Nova sinagoga je izgrađena je 1923. u Aleksandrovoj ulici i posvećena 9.12. 1923. godine 

Židovi u Vinkovcima su se pridržavali religijskih običaja, jeli su košer hranu (kašrut), subotom su radnje bile zatvorene, a služba u hramu (sinagogi) održavala se svakog jutra i večeri. Religiozni Židovi su pokušali organizirati posebnu organizaciju «Agudas Jisroel », a iz Sente, koja je bila centar ortodoksnog židovstva, dolazio je rabin Herman Švajger i neko vrijeme držao predavanja.

Uz sinagogu je bila učionica u kojoj se vjeronauk učio dva sata dnevno za učenike osnovnih škola, a za učenike gimnazija je rabin nedjeljom držao predavanja.

1941. godine je sinagoga pretvorena u zatvor za Židove, kasnije je minirana. Ostaci sinagoge su neposredno nakon II.svjetskog rata prodani i tamo je sagrađena zgrada Poljoprivredno-industrijskog kombinata.  Zgrada Židovskog doma (uredi i škola) također je 1941. bila zatvor za Židove, a poslije rata bio je Omladinski dom, ali je 1992. srušena u eksploziji.

Društveni život i organizacije   

Godine 1904  osnovano je cionističko društvo "Zion"   koje je podnijelo molbu za odobrenje djelovanja ( dr. Armin Lederer, Jakov Spitzer, Emanuel Marberger i drugi). Društvo je onovilo rad nakon I. svjetskog rata te je 1917. odnovano je cionističko društvo "Cijon" (Makso Lederer ) i imalo je svoj dom. Cionizam je bio veoma razvijen u Vinkovcima , a 1934 izrađena su Pravila Jevrejskog cionističko-revizionističkog društva u Vinkovcima.  Jevrejsko omladinsko društvo " Ahdut Hacofim" osnovano je 1922 godine ( tajnica SidaZizler).Osobito je bila aktivna cionistička omladina koja je osnovala društvo «Herut» (Adolf Preiss, Vilim Orenstein i Hugo Deitelbaum). Društvo je imalo knjižnicu i čitaonicu, učenje hebrejskog  i «gombačku sekciju». Židovski narodni fond je sakupljao sredstva za Palestinu ( Vilko Orenstein, Žiga Brichta i Sida Zilzer).  

Na poljoprivrednom dobru (salašu) Jakoba Schlesingera osnovana je poljoprivredna «haškara» u kojoj se 15 omladinaca pripremalo za odlazak (aliju) u Palestinu. 

Prva predsjednica "Prvog vinkovačkog općeg gospojinskog dobrotvornog društva" bila je Malvina Blum, a u društvu su djelovale i druge židovske aktiviskinj. Osnovano je "Židovsko gospojinsko dobrotvorno društvo ( 1915) i Gospojinsko društvo (Tera Lang, Fina Preiss i Ela Schön) koje je bilo aktivno i pomagalo sirotinji. Predstavnice WIZO su bile Frida Breslauer i Ruža Orenstein. Djevojačko društvo «Moria» bilo je aktivno te je 1919. organiziralo "Spomen dan" na godišnjicu smrti cionističkog vođe Členova ( Vilma Gross, Frida Pollak i Mila Krakauer) .

"Hrvatski sokol" u Vinkovcima ( iz knjige  Tomo Šalić:Židovi u Vinkovcima i okolici.

Židovi su se bavili i sportom i bili članovi  sportskih  i drugih društava ( Vinkovački teniski klub, Šahovski klub, Filatelističko društvo itd ),  a spominje se Židovski sportski klub Herut ( predsjednik Lavoslav Kadelburg) .Dvadesetih godina postojalo je žensko rukometno društvo (hazena).  

Židovi su sudjelovali u bogatom kulturnom, sportskom i društvenom životu Vinkovaca.  Sudjelovali su u radu Obrtničko-trgovačke komore u Osijeku, bili su među osnivačimna "Zadruge svratištara, gostioničara , krčmara i kavanara" (1910). Bili su članovi Matice Hrvatske, Vinkovačke čitaonice, Hrvatske čitaonice, Hrvatskog doma i drugih ustanova i organizacija. Bili su članovi društva "Hrvatski Radiša" ( za zapošljavanje omladine) ali se nažalost to društvo u NDH pretorilo u Zadrugu za procjenu i prodaju imovine oduzete od Židova.

Gospodarska djelatnost

Židovi su najporije bili trgovci, sakupljači otpada i poljoprivrednih proizvoda , ali se kasnije obrazuju i otvaraju trgovine modnom odjećom, tehničkom robom i uvoze  mirodije, kavu i druge proizvode iz velikih trgovačkih centara. Razvili su uslužne djelatnosti i bankarske poslove, otvarali  industrijske pogone  željezne i tekstilne robe, mlinove, kožare, vinarije ..

Prema mišljenju dr. Kadelburga, jedna je četvrtina Židova u Vinkovcima bila siromašna (radnici, namještenici, «fijakeristi» i sitni obrtnici. Bilo je razvijeno tiskarstvo i knjižarstvo  Oko dvije četvrtine Židova u Vinkovcima pripadalo je srednjem sloju (trgovci, liječnici, advokati, inžinjeri,poduzetnici itd.). Velika se pažnja posvećivala školovanju u Beču i Budimpešti. Jedna je četvrtina Židova bila imućna : zemljoposjednici (nakon dozvole kupovanja nekretnina)- najpoznatiji su bili Mavro Augenfeld, Mavro Auslender ( Ivankovo) i Mirko Goldberger (Retkovci) , vlasnici mlina, žitarski, kožarski i drugi trgovci, industrijalci u prehrambenoj, drvoprerađivaćkoj, kožarskoj, metalskoj ,građevinskoj i tekstilnoj industriji.

Bile su poznate gostionice koje su Židovi najprije držali u zakupu u području Vojne krajine kojue su uglavnom posjećivali časnici i prolaznici.Kasnije su razvili znatnu ugostiteljsku djelatnost kao Herman Pollak ( kavana K caru Austrijskom). Obitelji Laufer,Reisz i Sonnenfeld držali su hotele i svratišta. Sonnefeld je  imao je na "Prkosu" parnu kuplje, dvoranu za zabave i vrt sa paviljonom za plesove. Bilo je i mnogo drugih Židova koji su se bavili ugostiteljstvom.

U Vinkovicima su Židovi bili odvjetnici ( dr. Ignjat Lang, dr. Jakob Schlessinger, dr. Slavko Schlesinger/Stanić, Isak Fischman) sveučilišni profesori (prof. Aleksandar Goldstein) dr. Lavioslav Kadelburg , diplomat.  Glazbom su se bavili:  Fany Herzog, Elsa Habbermann, Herman Arminski, Emil Hirtweil, Max Savin ( Schon), Egon Savin a bili su i dramski umjetnici, kipari, inžinjeri itd.

Židovi u Vinkovcima i okolici bili su i zemljoposjednici ( nakon dozvole kupovanja nekretnina 1871.godine). Najveći zemljoposjednici ( prema Šaliću) bili su  Mavro Augenfeld iz Vinkovaca i Mavro Auslender iz Ivankova, a bilo ih je u Retkovcima , Cerni, Andrijaševcima, Bošnjacima, Novim Mikanovcima, Berku, Otoku, Prkovcima, Nijemcima a i u Bosni kod Brčkog.

U Vinkovcima je bilo razvijeno tiskarstvo i Židovi su izdavali svoja glasila ali su i sudjelovali u radu drugih novima, koje su se najprije štampale na njemačkom,  a kasnije na hrvatskom jeziku : "Vinkovci i okolica" (1897- rabin Mail Hirschberger,  1911 Adolf Beck list izlazi do 1918.godine) "Vinkovački tjednik ( Jakob Reich,  od 1926 Oskar Stein i drugi..) , "Vinkovački tjednik" ( Theodor Weiss), "Zvono" (Julije Wiener) i drugi..

U bazi podataka Istraživačkog i dokumentacijskog centra CENDO ( dostupna i na Internetu) nalazi se lista od gotovo 500 vinkovačkih Židova od kojih se samo pedesetak ( 10%) uspjelo spasiti.

Židovska općina Vinkovci 1930.:

Broj Židova u Virovitici prema popisima 1900., 1910., 1921., 1931. 1991. i 2001. godine