U prepunoj sinagogi, u prostoru prikladnom za sjećanje na Holokaust i "Kristalnu noć", održao je svoje predavanje oskarovac Branko Lustig.

Kazivanje Branka Lustiga ne bismo mogli nazvati predavanjem, ni "Sjećanje na djetinjstvo u Zagrebu" već sjećanjem na dane strašnog djetinjstva provedenog u logorima smrti.

I svi mi, koji smo i sami prošli strahote Hololausta, bez daha i bez glasa, sa suzama u očima i dušom prepunom emocija, saslušali smo životnu priču Branka Lustiga.

Namjerno smo kazali "životnu priču" jer su godine Holokausta obilježile i odredile čitav daljni životni put Branka Lustiga, njegove filmove i postignuća, kao što su obilježile i naš život sve do danas.

Predavanje je otvorila podpredsjednica ŽOZ-a  gospođa Sanja Tabaković, a prisustvovala mu je i gospođa Alida Matković iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, koja je zadužena za edukaciju o Holokaustu.

U auditoriju su sjedili i oni koji su zajedno sa Brankom Lustigom prošli koncentarcijske logore kao i oni koji su u takvim logorima izgubili svoje najbliže.

Ponovno smo se uvjerili da ništa ne može zamijeniti izvornu priču ispričanu od onoga koji ju je proživio, i to može biti još jedan prilog našem traženju  da se u učenje o Holokaustu trebaju uključiti i Holokaust preživjeli.

Možda bi tada bilo manje negiranja Holokausta ili veličanja onih koji su ga skrivili.