Today, on Yom HaShoah, we remember the victims of the greatest crime of man against man – the young, the old, the innocent, the million and a half children, starved, shot, given lethal injections, gassed, burned and turned to ash, because they were deemed guilty of the crime of being different...

Danas, na Yom HaShoah , mi se sjećamo žrtava najvećeg zločina koji je učinio čovjek protiv  čovjeka - mladima , starima, nedužnima, milijunu i pol djece, izgladnjelima, streljanima, onima koji su dobili letalne injekcije,  koji su spaljeni i pretvoreni u pepeo - zato što su proglašeni   krivima- zato jer su bili različiti....

We remember what happens when hate takes hold of the human heart and turns it to stone; what happens when victims cry for help and there is no one listening; what happens when humanity fails to recognise that those who are not in our image are none the less in God’s image...

Mi se sjećamo što se događa kada mržnja zahvati ljudsko srce i pretvori ga u kamen, što se događa kada žrtve plaču za pomoć a nema nikoga da ih čuje, što se događa kada humanost ne uspije prepoznati one koji nisu kao mi , ali to ne znači da  su manje na sliku Božju.......

We know that whilst we do not have the ability to change the past, we can change the future. We know that whilst we cannot bring the dead back to life, we can ensure their memories live on and that their deaths were not in vain....

Mi znamo da ne možemo promjeniti prošlost, ali mi možemo mijenjati budućnost. Mi znamo da ne možemo vratiti mrtve natrag u život ali mi možemo osigurati da sjećanje na njih živi i da njihova smrt nije bila uzaludna....