It’s time for a new word: Israelopathy
MAY 17, 2019
Ako ste vrlo kritični prema Izraelu da li Vas to čini antisemitom?
Debates rage in the US and UK as to whether various approaches to Israel can be described as antisemitic. The allegations of antisemitism have notably been raised against Democratic Rep. Ilhan Omar and British opposition leader Jeremy Corbyn. Sometimes, the criticism of antisemitism is turned on its head and used the other way around, as follows: Surely no country is above criticism, and thus it can’t automatically be antisemitic to criticize Israel. The inference is implicitly made that therefore, no critic of Israel can be labeled an antisemite. This further implies that those who do issue charges of antisemitism are trying to cover up Israel’s crimes.
Debata se pojavila u US i UK o tome da li se različiti odnos prema Izraelu može opisati kao antisemitski. Takve su se optužbe pojavile prema Ilhan Omar ( predstavniku Demokrata ) i britanskom opozicijskom lideru Jeremy Corbynu. No katkada se kritika antisemitizma vrati kritičaru kao pogrešna:
Sigurno je da ni jedna zemlja nije iznad kriticizma i prema tome se ne može smatrati da je svatko tko kritizira Izrael automatski i antisemit, ali to dalje znači da se ni jedna kritika Izraela ne može označiti kao antisemitska, a to opet znači da se osudom "antisemitizma" može sakriti i neki kriminal Izraela.
Postoji i slučaj kada se osudio antisemitizam u Americi prilikom napada na sinagogu u San Diegu , ali to ne znači da je to i antisemitizam prema Izraelu. Čak i Židovi mogu imati negativni stav prema Izraelu, ali da li ih treba opisati kao antisemite?
Zbog takve konfuzije i različitog tumačenja antisemitizma autor članka uvodi nov pojam za odnos prema Izraelu :" Israelopathy", koja se može opisati na nekoliko načina: Prvi način je iracionalnost i opsesivnost. Ima skoro 200 zemalja u svijetu, većina od njih su "slobodna društva" u kojima su neki ljudi i institucije ( npr UN i mediji) opsjednuti kriminalom Izraela
što može dovesti i do prijetnji postojanju Izraela. Takva "opsjednutost" dovodi u pitanje kredibilitet njihovih kritika.
Drugi način je diskriminacija Izraela. Za Izrael su postavljeni takvi standardi koji nisu postavljeni za druge zemlje . Svaka zemalja koja je suočena s prijetnjom za svoju civilnu populaciju smije upotrijebiti vojnu akciju ( što može izazvati i neželjene žrtve), može angažirati i druge snage npr. US i UK u Afganistanu. Samo se Izrael optužuju za svaku civilnu žrtvu, iako nastoji da ih izbjegne. Zbog te diskriminacije napadačima na Izrael je dana "dozvola" za njihove akcije- što nije dozvoljeno nikom drugom, jer se uvijek ratnim zločinom smatra ispaljivanje raketa na civile ili uzimanje religijskih objekata, škola i bolnica za ratne akcije . Bivša ambasadorica u UN
Nikki Haley nije uspjela da UN osudi takve postupke Hamasa, a ima i drugih primjera,
Treća karakteristika "Izraelopatije" je demonizacija Izraela , u kojoj se Izrael opisuje ekstremnom terminologijom npr. da radi genocid nad Palestincima, a IDF vojnici se uspoređuju sa nacistima. Govori se o prevelikom utjecaju Izraela npr. na BBC, o hipnotiziranju svijeta da ne vidi njegove grijehe... itd.
Da li je "Izraelopatija" povezana sa antisemitizmom. Možda je a možda i nije, no važno je da se osudi kao takva, jer to nije kritika
Izraela već diskriminacija i demonizacija.