Gdje sam? Skip Navigation Links Vijesti i arhiva

Novosti News

4.12.2009. 12:31
Je li se Europa zaista ujedinila 20 godina nakon pada Berlinskog zida
 

Na WEB stranici www.terredisrael.com Alexandre del Valle analizira događaje koji su prethodili završetku "hladnog rata" i padu Berlinskog zida 9.studenog 1989,  kao i posljedice tog povijesnog događaja.

Među direktnim geopolitičkim posljedicama tog događaja, autor nabraja:
-ujedinjenje GDR i FRG- ujedinjenje Njemačke.
-dezintegracija Sovjetskog carstva: Poljska u kolovozu 1989,
-baršunasta revolucija u Pragu u studenom 1989,
-U Bugarskoj je Todor Živkov zamijenjen s "otvorenijim" Petrom Mladenovim.
-U Rumunjskoj je diktator Nicolae Ceausescu eliminiran,
-u USSR su baltičke zemlje proglasile samostalnost u svibnju 1990.
- Ruski predsjednik Boris Jelcin je u lipnju 1990.  proklamirao da je
Rusija postala "pro-zapadnjačka"..
-parcijalno ujedinjenje Evrope koje je 2004. dovelo do povećanja EU zemalja na 27 članica uključujući povijesni pad Varšavskog pakta: Poljska, Češka republika, Slovačka, Baltik.

Razaranje Berlinskog zida je značio kraj Evrope koja je bila podijeljena na dvoje, triumf demokracije i konačno oslobađanje od svjetskog totalitarizma..

No ujedinjenje nije kompletno, postoje i drugi zidovi koji još uvijek dijele Evropu: -to je još uvijek moralno i ekonomsko siromaštvo u Istočnoj Evropi

Počevši od najsiromašnijih Rumunjske i Bugarske šampiona korupcije , zemlje koju prema Transparency International još uvijek vode nekadašnji partijski "aparatički".

Život u ruralnim područjima je teži  nego u prosječnim Turskim gradovima- što pogoduje Albansko-turskoj mafiji da kidnapira ili regrutira tisuće prostitutki za ulice zapadne Evrope.

Zid koji dijeli bogate Evropljane od njihove siromašne braće na Istoku omogućuje prvima da imaju dobro tržište radne snage- stvaranje tzv "trećeg intra-evropskog svijeta" kao što imaju u Kini, Indiji i Maghrebu.


Drugi zid, koji je više simboličan,  je onaj koji još dijeli Evropu na "Katoličko-protestantski" zapad od nedemokratske Euroazije, od  Sovjeta odnosno od  "ne-zapadne", ortodoksne i "post -Bizantijske " Evrope,  

koja uključuje Rumunjsku, Bugarsku, Srbiju, Crnu Goru itd ( koje će uskoro biti članice EU) i bogatije zemlje kao Cipar i Grčka, koje su podupirale zajedno sa ortodoksima u Srbiji  i  "braćom" Rusima   rat u Jugoslaviji  90-tih, čak i u krizi oko nezavisnosti Kosova ( veljača 2008) i Georgije (kolovoz 2008).

Postojanje tih zidova među civilizacijama objašnjava zašto su USA i Britanija protiv ulaska Turske u EU- koja nije ispunila osnovne zahtjeve u vezi sa grčkim otocima i priznanja Republike Cipar ( okupacija 37% Cipra..) Tako i  na Cipru, u Nikoziji, glavni grad članice EU, od 2004, postoji posljednji zid koji dijeli neku naciju na dva dijela. I  taj je zid  kao i Berlinski zid  rezultat "Hladnog rata"...

Ali ako Evropa želi postati punovažni čimbenik , kako stoji u Lisabonskom ugovoru- mora ukloniti preostale zidove koji još dijele dvije Evrope- Zapadnu i Ortodoksnu. Isto tako Ruski narod mora razumijeti da Evropa nije samo NATO koji želi razriješiti račune s Moskvom i njenim saveznicima.

Zbog toga što nove prijetnje ne dolaze više iz Rusije, nego iz zemalja koje su fanatizirane i koje opremaju terorističke grupe i druge neprijatelje demokracije.

Ako se zapadna Evropa ujedini sa svojom sestrom ortodoksnom Rusijom i složi da je dio zajedničke Evropske kuće ( predložene od Gorbačova) onda će Moskva manje željeti da se "okreće" neprijateljima Zapada kao što je Iran.