Nakon završetka II. svjetskog rata Židovska populacija u Njemačkoj sastojala se od tri vrste Židova: onih koji su prije živjeli u Njemačkoj i vratili se, raseljene osobe iz cijele Evrope koji su bili izbjeglice u Njemačkoj te oni koji su bili u Njemačkoj, ali nisu bili otkriveni od nacista. Njihov broj je teško dosezao 5% prijašnje populacije, a još se više smanjio kada su njemački Židovi migrirali u Izrael u 1950-tim godinama.

Tada su postojale zajednice u zapadnom Berlinu, Minhenu, Dizeldorfu, Hamburgu , Frankfurtu i Cologne, ukupno oko 20.000 Židova. U Istočnoj Njemačkoj je živjelo manje od 1.000 Židova.Bilo je i Židova koji nisu bili organizirani u zajednice.Dugo vremena su te zajednice bile sastavljene pretežno od starih osoba, a mogućnosti za "židovski život" su bile minimalne, nekoliko zajednica je imalo vjersku službu, bile su dvije škole i dva tjednika sa malom nakladom a bio je veliki broj mješovitih brakova.
Zbog reparacija koje su plaćene preživjelima i njihovim potomcima od strane Njemačke vlade, zajednice u Njemačkoj su bile među najbogatijima na svijetu. Ujedinjenje istočno i zapadno-njemačkih Židova je također dugo trajalo.

Tokom kasnih 80-tih, pa sve do 2004. zajednica koja je dugo stagnirala, počela se mijenjati. Došao je ogroman broj imigranata iz bivšeg SSSR-a što je revitaliziralo život u zajednici i povećalo broj zajednica. No "otvorena vrata" za Židove u Njemačkoj su stvorile tenzije sa Izraelom jer je oko 250.000 bivših SSSR Židova tražilo dolazak u Njemačku, a za oko 190.000 je odobreno. No više od polovice njih je "nestalo" nakon što su dobili financijsku pomoć od vlade i socijalnu potporu od Židovskih agencija.

Nakon žalbe Izraela, Njemačka je pooštrila kriterije za ulazak Židova inzistirajući na limitu od 45 godina i sposobnosti da se govori,čita i piše njemački.
Danas, uključujući  i one koji nisu u zajednicama kao i potomke iz mješovitih brakova, procjenjuje se da ima u Njemačkoj oko 200.000 Židova.

Dok su njemačke židovske zajednice bile tradicionalno religiozne, populacija postaje sve liberalnija. U 1995. osnovana je Association of Conservative and Reform Jews". Asimilacija i mješoviti brakovi su ostali signifikantni socijalni problem.

9.Studenog 2006.,  na 68-godišnjicu Kristalne noći, zajednica u Minhenu je slavila otvaranje glavne sinagoge koja je bila uništena Hitlerovom naredbom u 1938.godini. Nova sinagoga i prateći komunalni centar je otvoren za publiku 2007. Obnova sinagoge, koja je koštala oko 72 miliona $ je osigurana od grada, države bavarske i minhenske židovske zajednice.

Ohel Jakob sinagoga je izgrađena u čeliku i staklu, a baza je napravljena od bijelog kamena sličnog onom na zapadnom zidu u Jeruzalemu, simbolizirajući "Templ", vrh sinagoge predstavlja šator koji je bio dom tabernakulu u godinama lutanja kroz pustinju.

Zgrada se nalazi u St.Jacob trgu, samo nekoliko blokova od mjesta gdje je originalna sinagoga stajala. Komulani centar i muzej također udomljuju osnovnu školu, biblioteku i funkcionalni "hol".Između komunalnog centra i sinagoge je "memorijalni prolaz" . Na jednoj strani je stakleni zid sa 4.500 imena Židova Minhena koji su ubijeni u Holokaustu, sa panoima s fotografijama i biografskim informacijama.

Danas Židovska zajednica u Minhenu ima preko 9.000 članova, koliko je imala i prije II. svjetskog rata. Ima četiri sinagoge u gradu, ukjučujući odvojenu liberalnu kongregaciju sa oko 250 članova. Rast zajednice je nastao pretežno zbog ulaska Židova iz bivšeg SSSR-a.

15. rujna 2006. na  Adam Geiger College je diplomirao prvi rabin školovan u Njemačkoj , nakon što je posljednji seminar za rabine bio zatvoren 1942. godine. Ukupno su tri osobe školovane za rabine u Postdamskoj školi koja je vezana za World Union of Progressive Judaism. Organizacija Chabad je dala ortodoksnog rabina u Berlinu. Danas ima 120 židovskih općina ( kongregacija) u Njemačkoj, ali samo njih 20 ima stalnog rabina. Dva novo školovana reformska rabina planiraju ostati u Njemačkoj.

Tokom poslijeratnog perioda nastavljao se anti-Semitizam i  organizirane su neo-nacističke grupe., što se povećalo u posljednje vrijeme i čak dobilo političku formu u krajnje desnim strankama. Te  stranke uglavnom nisu uspjele u regrutaciji članstva među njemačkom populacijom,  a "mržnja" se strogo kažnjava od njemačkih sudova.