Gdje sam? Skip Navigation Links Vijesti i arhiva

Novosti News

13.5.2022. 9:48
holokaust
 
Prof. Monika Schwarz-Friesel (TU Berlin) delivered remarks at the ceremony commemorating the 77th anniversary of the liberation of Mauthausen on 4 May 2022. 

Ladies and Gentlemen,

Please do not expect me to deliver a Sunday speech with optimistic tones. The situation is too serious to practise cliché culture. We are – to use the words of Fritz Stern – in a time of cultural despair in the face of conspiracy thinking, distortion of reality, propaganda, doubts about democracy – and in the face of a brutal war in which even the last Ukrainian Shoah survivors are being killed.

Fifty years ago, the Israeli historian Jacob Katz asked whether the Holocaust, as an unprecedented crime against humanity, would have a lasting catharctic effect to end “at last the old paradigm of devaluing Jewish life”. Today we know that this was neither a sweeping turnaround nor a profound break with the past as had been hoped.

The collective sentiment of Jew-hatred is highly present and active. Some facts from empirical research: 
No, antisemitism is by no means primarily a fringe group phenomenon of right-wing radicals and Islamists. Yes, hostility towards Jews is a phenomenon of society as a whole.

No, classical Jew-hatred is by no means on the wane. Yes, over 2/3 of all antisemitic statements and conspiracy myths on the Net 2.0 are based on age-old stereotypes. And they echo the past in unprecedented quantity.

No, antisemitism is not an interchangeable prejudice, nor is it to be equated with racism or xenophobia. Yes, hostility towards Jews is a singular cultural-historical category of thought, deeply anchored in the collective consciousness.

No, education and democratic attitudes by no means always protect against a mindset that is hostile to Jews. Yes, even educated, modern, renowned persons produce antisemitism...

Take universities as a current example. Campus antisemitism is rampant in the USA today: more and more attack against young Jews are taking place there, and only those who express anti-Israeli views find acceptance. It turns out that the activities of BDS on campus do lead to a massive increase in antisemitic incidents.

Let us recall that there were many universities in Europe among the institutions to first harass and expel their Jewish members in the 1930s.

For years now, anti-Jewish resentment has been articulated more openly, more consciously – and more naturally – in the public sphere, without necessarily triggering the much-needed reactions in politics and civil society.......

The past cannot be blocked out, it permeates the present with force – and it will continue to shape our future if it is not confronted and explicitly called by name.

As long as antisemitism is accepted in the name of “criticism”, “artistic freedom” or “political outrage”, it will remain and spread its intellectual poison unhindered.

prijevod

Prof. Monika Schwarz-Friesel (TU Berlin) održala je govor na svečanosti povodom 77. obljetnice oslobođenja Mauthausena , 4. svibnja 2022. 

"Dame i gospodo,

Molim vas, nemojte očekivati da ću ovaj  govor održati optimističnim tonom. Situacija je preozbiljna..

Mi smo – da se poslužimo riječima Fritza Sterna – u vremenu kulturnog očaja,  suočeni smo  s razmišljanjem o zavjeri, iskrivljavanju stvarnosti, propagandom, sumnjama u demokraciju – i nalazimo se pred brutalnim ratom u kojem su čak i posljednji ukrajinski preživjeli Shoah se ubijaju.

Prije pedeset godina izraelski povjesničar Jacob Katz upitao je hoće li holokaust, kao zločin protiv čovječnosti bez presedana, imati trajni katarktički učinak kako bi se okončala “napokon stara paradigma obezvređivanja židovskog života”.

Danas znamo da ovo nije bio ni veliki zaokret ni duboki raskid s prošlošću kako se očekivalo.Kolektivni osjećaj mržnje prema Židovima vrlo je prisutan i aktivan. 
Antisemitizam  nije prvenstveno rubni grupni fenomen desnih radikala i islamista, neprijateljstvo prema Židovima je fenomen društva u cjelini.Klasična mržnja prema Židovima nipošto ne jenjava.Više od 2/3 svih antisemitskih izjava i mitova o zavjeri na Netu  temelji se na prastarim stereotipima. I oni  su odjek prošlost u neviđenoj količini.Antisemitizam nije zamjenjiva predrasuda, niti ga treba poistovjećivati s rasizmom ili ksenofobijom. Neprijateljstvo prema Židovima je jedinstvena kulturno-povijesna kategorija mišljenja, duboko usidrena u kolektivnoj svijesti.

Ni obrazovanje i demokratski stavovi  ne štite uvijek od načina razmišljanja koji je neprijateljski prema Židovima, čak i obrazovane, moderne, renomirane osobe proizvode antisemitizam.

Neprijateljstvo prema Židovima uvijek je dolazilo iz obrazovane sredine... U zmimo sveučilišta kao trenutni primjer. Kampusni antisemitizam danas je u SAD-u raširen: tamo se događa sve više napada na mlade Židove, a prihvaćaju se samo oni koji izražavaju antiizraelske stavove. Pokazalo se da aktivnosti BDS-a na kampusu dovode do masovnog porasta antisemitskih incidenata.

Podsjetimo, bilo je mnogo sveučilišta u Europi među institucijama koje su 1930-ih godina prvo maltretirale i protjerivale svoje židovske članove.

Već godinama se antižidovska aktivnost  artikulira otvorenije, svjesnije – i prirodnije – u javnoj sferi, bez nužnog pokretanja prijeko potrebnih reakcija u politici i civilnom društvu.
.....
Tu su i mirovni aktivisti i antirasističke skupine koje imaju toleranciju za sve i svakoga, ali ne samo u jednoj točki: za židovsku želju da nakon 2000 godina ugnjetavanja konačno živi slobodno i bez predavanja.

U 21. stoljeću od Židova se očekuje da prihvate mnogo toga. Njihovi strahovi se umanjuju, njihova trauma se umanjuje, njihovo zajedničko iskustvo tuge i tuge ismijava se grubim usporedbama.

 Šou su neki povjesničari čak postkolonijalno uzurpirali i stoga trivijalizirali. To je uvijek popraćeno tvrdnjom da ništa od toga nema veze s antisemitizmom.
Suvremeni antisemitizam, međutim, živi i hrani se ne samo antisemitskim izjavama, već i kada se one toleriraju, kada se omalovažavaju i kada se zažmire...

Lekcije koje su desetljećima naučene iz Auschwitza i Mauthausena često ne uspijevaju shvatiti ni uzrok ni dubinu kulturnog usidrenja antisemitskog mišljenja i osjećaja. 

Nakon desetljeća istraživanja, sada znamo toliko o toksičnim korijenima mržnje prema Židovima da nitko ne mora odgađati ozbiljnu dijagnozu za terapiju govoreći da još uvijek premalo znamo o antisemitizmu