| 15.7.2022. 22:01 |
|
dom
|
DOM
U povodu Dana preživjelih Holokausta, čija se populacija ubrzano smanjuje ( a oni su sve stariji, bolesniji i siromašniji) Udruga preživjelih holokausta u Hrvatskoj podsjeća na sve veću potrebu njihovog institucionalnog smještaja (DOM).
To je prilika da se posjetimo kako se izgradio naš "Dom zaklade Lavoslava Schwarza" i na njegovu burnu prošlost i neizvjesnu budućnost.
Kada je zagrebački trgovac Lavoslav Schwarz oporučno 4.svibnja 1905. napisao“ Zavještam i osnivam za vječna vremena u Zagrebu „Dom za stare i nemoćne“ nije mogao pretpostaviti da će sadašnji „stari nemoćni“ članovi Židovske općine imati probleme sa smještajem u „Dom“.
Borba za održanje Doma trajala je i traje preko 115 godina, Dom je otvoren tek u prosincu 2010. godine, jer se prvi Upravni odbor na čelu s nadrabinom Dr.Hosea Jakobijem borio s poteškoćama za uzdržavanje doma i domara.
Za vrijeme I. svjetskog rata Dom je pretvoren u Vojnu bolnicu a Fond Doma je utrošen za ratni zajam. Nakon rata su predsjednik dr.Hugo Kon i nadrabin Gavro Schwarz uspjeli sačuvati dom i sabirnim akcijama prikupiti (1920) 207.330 kruna za njegovo uzdržavanje pa i proširenje nadogradnjom desnog krila.
Osnovano je „Društvo prijatelja Schwarzovog doma" (1933), a prvi predsjednik bio je Matija Freund. Društvo je 1939. imalo 262 člana. Dom je 1939. ponovno proširen prostorijama za smještaj siročadi sredstvima „Fonda sirotišta Teodora Schilingera“.
U Domu je 1941.godine bilo 100 štićenika (78 žena i 22 muškarca ) koji su već 9. travnja 1941. morali u toku od 24 sata napustiti Dom. Židovska općina je pomagala članove koji su ostali bez smještaja i ukupno je u 6 stanova i kuća 1943.godine stanovalo 140 osoba, koje su većinom otpremljene u Auschwitz. Samo su se spasili starci iz doma (8 muškaraca i 44 žene) koji su od 1943. bili na imanju kardinala Stepinca u Brezovici. Najprije su se stanovali u dvije kućice Stenjevcu.
Spašeni starci su 1947. najprije smješteni u Mlinarskoj cesti 25. Zbog velikih potreba Židovska općina je u zgradi u Palmotićevoj ulici 16, uz pomoć JOINT-a i donacije iseljenika, adaptirala dva kata za njihov smještaj .
Dom je „reorganizacijom“ postao „Dom staraca Saveza jevrejskih opština Jugoslavije“. Tek se 1954. uspjelo ishoditi plaćanje za bivši Dom u Maksimirskoj ulici (od Komande zrakoplovstva) , a tražila se lokacija za izgradnju doma za čije dovršenje je Savez u Beogradu podigao zajam. Dom je završen u prosincu 1957. u Bukovačkoj ulici po nacrtu ing. Slavka Lowy-a za 114 korisnika .
U novom „Kuratoriju“ koji se sastao 11.ožujka 1957. bili su predstavnici Zagreba, Beograda, Sarajeva, Subotice, Novog Sada i Osijeka. Posebnim ugovorom zgrada je predana u zakup i na upravljanje Savezu jevrejskih opština na 50 godina. Predsjednik kuratorija je kroz pet mandata bio Rafael Montiljo.
Nakon osamostaljenja Hrvatske države Dom je ponovno postao vlasništvo Židovske općine u Zagrebu, ali su u njemu ostali stanovati i neki stanari iz nekadašnjih republika, a za vrijeme Domovinskog rata bio je utočište, uz pomoć JOINT-a , brojnim židovskim izbjeglicama iz Sarajeva i BiH.
To je danas jedini dom te vrste koji nema subvenciju države i zato ima visoke cijene boravka, stare dotrajale zgrade, koje su još i oštećene u potresu, i ne može odgovoriti naraslim potrebama za smještaj članova ( pretežno Holokaust preživjelih).
Nadajmo se da će Židovska općina pronaći zadovoljavajuće rješenje i o tome obavijestiti zabrinute članove.
[ Back ] |
|
|
| | |